Jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Banjaluci čuva ovce po Ljubiji

Skica (ne)zapošljavanja u RS i BiH svakako je i Almir Hodžić (24) iz Ljubije kod Prijedora, jedan od pet najboljih studenata Pravnog fakulteta u Banjaluci, koji u bezuspješnom iščekivanju posla u struci svakodnevno radi na polju vozeći traktor, baveći se stočarstvom i obavljajući druge poljoprivredne radove!

Fakultet, i to državni, upisao je 2009. Završio je u roku, četiri godine kasnije. Tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja je bio najbolji učenik sa prosjekom ocjena 5,00, prenosi infoprojedor.com.

– Znao sam za tešku situaciju na tržištu rada, međutim, vjerovao sam da najbolji mogu naći posao… Sve ispite sam dao na vrijeme. Tokom studija nikad nisam pao niti jedan ispit. Sve vrijeme pomogao sam roditeljima u poljoprivrednim radovima jer smo od toga preživljavali i finansirali moje studiranje. Takođe, pet dana u sedmici sam studirao, a vikende odvajao za poljoprivredu. Danas svakodnevno radim od 10 do 12 časova dnevno poslove koji su dijametralo suprotni mojoj struci – ističe Almir.

– Takvo je vrijeme da ljudi ne smiju birati poslove, a i Tolstoj kaže „ ne treba se stidjeti niti jednog posla, treba se stidjeti samo besposlenog života“ – prenosi Hodžić.

On je od 1. oktobra prošle godine, kada je postao brojka u lokalnoj filijali za zapošljavanje, aktivno konkurisao na nekoliko radnih mjesta u Prijedoru i Novom Gradu , a slao je i otvorene molbe za posao notarima, advokatima i privatnicima.

– Ti ljudi (advokati i notari) su barem bili uljudni i dali su mi neke savjete za traženje posla jer me sami nisu mogli angažovati. S druge strane, o konkursima za posao u javnom sektoru imam negativno mišljenje. Naime, zaposleni u javnom sektoru te ustanove tretiraju kao nešto što su im u nasljedstvo ostavili očevi. Uopšte ne daju povratne informacije, a kamoli da vas uljudno prime i objasne situaciju- kaže Almir i dodaje da se na jednom konkursu čak nije pojavio predsjednik komisije koji je diplomirani pravnik.

– Tako su nas pravnike, gle čuda, ispitivali turistički tehničar, koji nema visoku stručnu spremu, i profesor njemačkog jezika… Iako sam na tom konkursu imao najviši prosek primljeni su drugi, a nakon moje žalbe na izbor i ostale nedostatke konkursa, nemušto su rekli da je sve bilo u skladu s zakonom… Što kaže Andrić “Dođu tako vremena kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati” navodi ovaj Ljubijanac i precizira da je žalosno što se od 10 najboljih studenata njegove generacije na Pravnom fakultetu u Banjaluci zaposlilo samo troje.

– Izgleda da ovo društvo ima stručnjake za bacanje po onoj: “Djeca su naše najveće bogatstvo – i ove godine se očekuje veliki izvoz” – kaže Hodžić i naglašava da je, u tom smijeru, zastrašujuće što se u BiH, u odnosu na cijelu populaciju, ljudi u prosjeku školuju samo osam godina.

-S jedne strane smo najneobrazovaniji, a s druge ljudi koji se kod nas obrazuju 17 godina i stekli su akademsku diplomu ne mogu naći posao, već crnče i rade poslove suprotne od struke – upozorava ovaj mladić, koji se ne slaže s tezama da su mladi neaktivni u traženju posla.

– Ima pasivnosti i to stoji, međutim korupcija i nepotizam su na ovom polju postali rak rana ovog društva. Na primjer, neki ljudi koji vode lokalnu zajednicu i načelnici su pojednih odelenja u upravi, otvoreno su mi govorili: „Almire ti ispunjavaš sve uslove za zaposlenje u bilo kojoj javnoj ustanovi, ali nemaš štelu ili vezu“. Faktički, ja bih trebao da bez obzira na prosjek, znanje i ostalo podignem kredit od 10.000 KM i kupim sebi posao… E to je, nažalost, naša realnost i zato nam je ovako kako jeste – kaže ovaj diplomirani pravnik i ističe da bi mladima trebalo bar obezbijediti fer i ravnopravan položaj prilikom konkurisanja za posao.

“U suprotnom, oni će otići u inostranstvo. O tome i ja razmišljam, jer sam zabrinut za dalji tok moje pravničke karijere. Posmatrajući zvanične statistike od preko pola miliona nezaposlenih u BiH, nikada ne bih volio da mi se dijete rodi u ovakvoj državi. Ipak, i nakon svega vjerujem da ću pronaći posao, makar privremeni” zaključuje naš sagovornik koji perfektno govori engleski jezik, a cijelo školovanje je bio stipendista grada Prijedora i Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Novinar: Bojan Rečević; Foto: Ahmet Rešidović