Davna 1959. može se smatrati godinom početka rukometa u Prijedoru.

Ova igra u gradu na Sani prihvaćena je u toku 1958. godine kada je osnovana ženska školska rukometna selekcija. Međutim interesovanje je bilo sve veće, pa je 1959. godine osnovana i registrovana prva ženska ekipa pri ondašnjem RK Radnički. U početku su nastupale, prije svega, učenice Gimnazije, ali se ubrzo ovaj sport širi među ženskom omladinom drugih sredina. Klubu su pristupile djevojke koje su započele da igraju rukomet prilikom svog školovanja u Banja Luci, Subotici… a onda su se zaposlile u Prijedoru.

Najpoznatije rukometašice u toj prvoj generaciji bile su: Duša Ančić, Raza Kulenović, Jelkica Kovrlija, Rada Babić, Duda Kurtović, Arzija Radaslić, Radmila Mandić, te prijedorske učenice Divna Zahar, Helena Čačić, Koviljka Kresojević, Vera Kovačević, Katica Balvanović, Zlata Kurtović…

Ipak, 1959. godina se može smatrati zvaničnim početkom ženskog rukometa. Treniralo se dva puta sedmično, pod vođstvom trenera Aleksandra Ostojića. On je bio član rukometnog odbora i učinio je mnogo na organizovanju ženske ekipe.

Uslovi za rad bili su loši jer se igralo na današnjim teniskim terenima, gdje se nalazilo rukometno igralište.

Zbog slabih materijalnih uslova sve igračice nisu imale patike, trenerke i bile su prinuđene da same sebi nabavljaju opremu. Davne 1959.  godine ekipa je prvi put zvanično nastupila na republičkom ženskom prvomajskom turniru u Travniku. Učestvovalo je čak 16 timova, jer u to vrijeme nije bilo lige. Prijedorčanke su u debiju postigle veliki uspjeh, osvojile su šesto mjesto, što je bio još veći stimulans za dalji rad.

U toku 1959/60, godine ženska ekipa je radila dobro i organizovano. Na prvomajskom turniru u jakoj konkurenciji RK Radnički je zauzeo četvrto mjesto, da bi naredne sezone ostvario slabije rezultate. Razlog tome bili su materijalni uslovi, ali i udaja “ključnih” igračica, pa je teret pao na mlađe rukometašice, što je za njih bio, ipak, prekrupan zalogaj. Krajem 1961. godine ženska ekipa RK Prijedor (promijenila ime) se gasi.To znači da je ženski rukometni kolektiv postojao samo tri godine (1959-61). Prestankom rada RK Prijedor ovaj sport, ipak, nije zamro, ali je dugo godina tavorio u anonimnosti, jer se igrao samo u osnovnim i srednjim školama.

Izuzetno težak period za prijedorski ženski rukomet bio je od 1962. do 1974. godine. Pri ondašnjem RK Prijedor činjeni su pokušaji da se ozbiljnije priđe radu sa ženskim sastavom. Do toga nije došlo zbog objektivnih, ali i subjektivnih razloga, za šta su bili krivi pojedinci koji jednostavno nisu marili za ovaj sport. Godine 1962/63. Sav teret su podnijele rukometašice: Sajma Đurić, Nada Džafić, Zora Stošić, Dragica Rodić, Minka Mandić, Joka Kovač, Milojka Marjanović… Ova Ekipa je nastupila u Ljubiji, Bosanskom Novom, Bosanskoj Dubici, a igrala je samo prijateljske utakmice. Trener je bio Mehmedalija Kurtović, standardni prvotimac RK Prijedor. Pošto su igračice bile učenice prijedorskih srednjih škola, a nije se vršila dopunska selekcija, opet  je došlo do rasula ekipe.

Prema riječima Đorđa Dejanovića, jednog od najboljih poznavalaca prijedorskog rukometa, od 1963. do 1970. godine činjeni su mnogi pokušaji da se pokrene rad ženskog kluba, ali je sve ostalo bez uspjeha. Prijedor je u to vrijeme imao samo pet nastavnika fizičkog vaspitanja, koji su bili preopterećeni. Ženskom rukometu nije se poklanjala ama baš nikakva pažnja, za šta veliku krivicu snosi ondašnja društveno-politička zajednica. Tek januara 1971. godine grupa entuzijasta ponovo formira inicijativni odbor za osnivanje ženskog kluba. U odbor su ušli Miroslav Turnšek, predsjednik OK SO Prijedor, Ante Bogdanović, predsjednik SOFK-e, Said Hadžiahmetović, nastavnik i sportski novinar, Milorad Pilipović, nastavnik fizičkog vaspitanja i budući trener ŽRK “Mira Cikota” (današnja “Mira”). Patronat nad ovim klubom trebalo je da preuzme krojačko preduzeće “Pobjeda” ili tvornica keksa i vafla “Mira Cikota”, pošto je većina rukometašica bila zaposlena u tim preduzećima. Međutim, iste godine osnovan je ŽRK Prijedor koji je registrovan i trebalo je da učestvuje u redovnom takmičenju.

Nažalost, na ovome se stalo, sve je oko kluba palo na vrijednog sportskog radnika Milorada Pilipovića, tako da on sam ništa nije mogao da uradi. Preduzeća su odbila da pomognu, a Pilipovićeva ideja je propala. Rukomet se i dalje igrao u osnovnim i srednjim školama.

Godina 1982. bila je godina preokreta u oživljavanju ženskog rukometa u prijedoru. Tada je osnovan ŽRK “Mira Cikota”. Veliki doprinos formiranju tog kluba, pored rukuvodećih kadrova te prijedorske tvornice ima Milorad Pilipović, zagovornik ženskog rukometa, koji je kao terener radio prve tri godine (1982-1985). Prijedorske rukometašice su se takmičile u Republičkoj ligi BIH, grupa sjever i uvijek su bile među prva tri kluba, što je bio veliki uspjeh.

Najbolje rukometašice te generacije bile su: Rada Crnomarković, Ljubica Bošnjak, Nataša Baškot, Biljana Malinić, Merima Mešić, Emina Kadirić… Rada Crnomarković je kasnije otišla u redove prvoligaša OFK Beograd, u kojem je bila jedna od najboljih igračica.

Druga generacija je bila još bolja, kvalitetnija. Predvodila ih je sjajna Indira Jakupović, koja je punu igračku afirmaciju doživjela u ŽRK “Bane Sekulić” i beogradskom Voždovcu. Ona je bila i član ženske jugoslovenske reprezentacije. Pored nje vrijedi spomenuti Vandu Dejanović (otišla u mostarsku Lokomotivu), Radanu Grbić…

U trogodišnjem vođenju ekipe treneru Pilipoviću prvi saradnik je bila Ljiljana Vlajnić, profesor fizičkog vaspitanja, a naslijedio ju je rukometni entuzijasta Popović. Poslije odlaska Pilipovića trenersku palicu preuzeo je Stojan Đurđević, kojem je u radu pomagao Milenko Popović. Njih dvojica su pojačali ekipu i doveli sestre Pekić iz Kozarske Dubice.

To je dalo rezultate. Ubrzo je ŽRK “Mira Cikota” postala jogo-drugoligaš, takmičila se u grupi zapad. Bila je član ovog ranga sve do početka rata u bivšoj Bosni i Hercegovini. Uslijedilo je nakon toga zatišje, one najbolje rukometašice napustile su Prijedor, postale su članice jugoslovenskih klubova.

Ni u ratu rukomet nije stao! U OŠ “Desanka Maksimović” pojavile su se neke nove klinke. Bivša rukometašica i učiteljica Milena Bereta izabrala je jednu grupu djevojčica koje su, kad je obnovljen rad “Mire”, prešle u ovaj klub. Tih godina su Olivera Siđak, Sanja Jeftić, te Dijana Bereta, Danijela Babić, Jelena Stojančević bile okosnice tima.

U tom ratnom periodu sa ekipoim su radili Dane Josić, Paunović, Jefto Krnjajić, a onda krajem 1995. godine za prvog trenera dolazi rukometni entuzijasta za primjer Đorđe Dejanović.

ŽRK “Mira” je od tada standardni član prvoligaškog društva Republike Srpske. I u toku svih ovih godina Prijedorčanke su neprestano na vrhu. Čak su uspijele da se u trećem Kupu Republike Srpske plasiraju u finale. A tu su se namjerile na boljeg od sebe, na rukometašice Boksita, koje su ostvarile ubjedljivu pobjedu od 31 : 17 i tako osvojile dragocjen trofej.

Od 2007. godine ekipa ŽRK “MIRA“ je konstantan član Premijer lige Bosne i Hercegovine za žene i nalazi se među pet najuspješnijih ekipa. U sezoni 2013/2014, ŽRK „MIRA“ je bila trostruki prvak, kada je osvojila prvenstvo Premijer lige BIH, KUP Bosne i Hercegovine i KUP Republike Srpske koji je osvajala sedam puta za redom.

Takmičarske 2016/2017 godine se uz pomoć Grada Prijedora izašlo i na evropsku scenu kada se igrao CHALLENGE CUP, sa ekipom iz Holandije “VIRTO QUINTUS“. Zbog nedostatka novca, obe utakmice su odigrane u Holandiji, te su zabilježeni porazi. Ekipa sa kojom je igrano te sezone je osvojila CHALLENGE CUP.

Projekat „Igraj rukomet – Živi sport“ se implementira u okviru projekta “Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 – ReLOaD2”, koji finansira Evropska unija (EU), a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH. Projekat „Igraj rukomet – Živi sport“ sufinansira Grad Prijedor