Istorijska sezona za FK Omarska

Sezona u kojoj je osvojena šampionska titula u okviru Druge lige RS – grupa zapad i ostvaren plasman u Prvu ligu RS. Jednostavno, poklopile su se mnoge kockice i ostvaren je rezultat koji je rezultat dugogodišnjeg pravilnog i dobrog rada.

Analizu jesenje polusezone 2020/21 treba početi još u martu 2020.godine. Naime, tada je zbog virusa Covid-19 zaustavljena prethodna sezona, pa je čitav Svijet, a tako i FK Omarska ušao u jedna specifičan ritam života. Već od aprila 2020 godine vidjelo se da u kompletnom klubu, a posebno među igračima vlada jedna odlična atmosfera. Klub je pauzu zbog virusa iskoristio da izvrši velike infrastrukturne radove na uređenju novih svlačionica i klupskih prostorija, a igrači su sami pokrenuli inicijativu da ofarbaju kompletnu ogradu oko igrališta, što su i uradili.

Sve to je ulilo neku novu energiju u sve strukture kluba i pripreme za novu sezonu su počelu na vrijeme, radilo se veoma dobro i već su rezultati u pripremnim utakmicama ukazali da je ekipa odlična i spremna za najviše domete. Što se tiče same ekipe, Omarska se i dalje oslanjala isključivo na domaće igrače. Rosić Đorđe se vratio iz Slobode, Ratković Mario i Ratković Andrej su se priključili prvom timu Omarske nakon nekoliko sezona provedenih u mlađim kategorijama Rudara i Sport teama, a nakon sedam prvenstvenih kola u ekipu je došao i mladi Marmat Nikola, koji je stigao iz Sloge iz Doboja.

Dakle, da rezimiramo. Na golu je standardan bio Jokić Mladen. Okosnicu odbrane su činili Romanić Bojan i Ratković Mario kao štoperi, te Lajić (kasnije Marmat ) i Anđić kao bekovi. Po potrebi su pomagali i Nišević Dejan, Ratković Andrej, Romanić Dragan, Romanić Stevica i Jokić Marko. U sredini terena su igrali Zdjelar, Grahovac, Rosić Đorđe (samo jesen), Vračar i Romanić Darko, a u napadu Panić, Stojnić, Krecelj, Rosić Branko, a jednu utakmicu je odigrao i Romanić Dejan. Za prvi tim je debitovao i mladi Kvočka Dragan. Sve u svemu iskusna i uigrana ekipa sa dosta svježe krvi koju su unijeli Ratković, Vračar, Stojnić i već iskusni Rosić Branko. Trener je i dalje bio Vuleta Milenko, a uprava nepromjenjena na čelu sa Krecelj Svetozarom.

Kao što rekoh prštalo je već na pripremama. Pet utakmica i svih pet pobjeda, ali veoma ubjedljivih. Svodnu smo pobjedili 7-0, Brdo 8-1, a FSA 7-1. Već tada smo osjetili da bi ova sezona mogla biti naša. U prvom kolu Omarska je kod kuće ubjedljivo savladala Laktaše sa 4-1, a Rosić Branko je postigao svoj prvi het-trik. U drugom kolu kiks. Na gostovanju u Brodu, ekipa Omarske je dominirala svih 90 minuta, dala čak 4 gola, ali izgubila 5-4 golom u sudijskoj nadoknadi. Ipak, taj poraz je dodatno protresao ekipu i nakon toga Omarska je u preostalih 11 kola zabilježila 9 pobjeda i samo 2 remija.

Pobjede su bile ubjedljive i uglavnom sa dosta golova. U trećem kolu smo sa 4-1 pobjedili dobru ekipu Progresa, a ponovo je Branko Rosić postigao tri gola. U četvrtom kolu Omarska je protutnjala kroz Dubrave i slavila sa 3-0, te je već tada stavila do znanja da ove sezone imamo najviše ambicije. Može se reći da smo jedinu slabu utakmicu odigrali u petom kolu. U Omarskoj smo remizirali 1-1- sa Slogom iz Srpca, s tim da su gosti bili bolji i da je golman Jokić najzaslužniji i za taj jedan bod. Drugi remi smo zabilježili na gostovanju kod Borca u Šamcu. Bilo je 2-2, ali na ovoj utakmici mi smo zaslužili da osvojimo sva tri boda. No, potom smo u poslednjih 7 kola zabilježili svih 7 pobjeda i nadmoćno osvojili jesenju titulu.

Kod kuće smo ubjedljivo pobjedili Mladost iz Donje Slatine (4-1) i Slogu iz Trna (4-2), te smo nešto teže od očekivanog pobjedili ove jeseni slabi Proleter u Tesliću (1-0). U samoj završnici prvenstva smo savladali sve direktne rivale u borbi za jesenji naslov. Prvo smo u Žeravici sa 2-1 pobjedili Jedinstvo, a potom u Omarskoj Slobodu iz Mrkonjić Grada takođe sa 2-1. Najblistaviju partiju smo pružili u pretposlednjem kolu kada smo kao gosti sa 6-1 pobjedili Brdo i već tada smo osvojili jesenju titulu. U poslednjem kolu smo igrali protiv drugoplasirane ekipe Čelinca i pobjedili 2-1 golom Lajića u poslednjim minutama. Tako smo sjajnu jesen završili kao prvoplasirani sa čak 8 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Čelinca.

Zbog dobrih rezultata zavladala je velika euforija u klubu, ali i među navijačima. Sve se to odrazilo da u toku zimske pauze klub proda čak 700 godišnjih karata i da svi postanu svjesni da je cilj svih navijača i simpatizera da se ove sezone ostvari dugo sanjani san, plasman u Prvu ligu RS.

Pripreme su počele još u januaru i radilo se veoma žestoko. Nažalost, poremetila nas je povreda Lajić Predraga, koji je propustio kompletan proljećni dio prvenstva, a klub je napustio Rosić Đorđe koji je prešao u Polet iz Broda. Ipak, dobili smo i dva značajna pojačanja, u klub su se vratili iskusni Marko Kolundžija i Dejan N Romanić, koji su dodatno doprinijeli stabilnosti i sigurnosti na sredini terena. Sve u svemu može se reći da je ekipa ostala ista kao i u jesenjem dijelu prvenstva. Osim Kolundžije i Dejana Romanića, u proljetnom dijelu nastupe su zabilježili Begović i Radanović, te su za prvi tim debitovali Milaković Vladan i Pušac Drago

Da smo dobro radili i da smo odlučni da osvojimo šampionsku titulu, pokazali smo već na startu proljetnog dijela prvenstva kada smo savladali Laktaše sa 5-1 i Polet iz Broda sa 5-0. I onda šok. Zbog pogoršanja epidemiološke situacije prvenstvo je prekinuto i više od mjesec dana je vladala neizvjesnost da li će se nastaviti. Takođe, posebno nas je brinulo šta će se odlučiti ukoliko se prvenstvo ne nastavi, da li će nam biti priznata titula, da li će prvenstvo biti poništeno, da li će sav naš trud postati besmislen. Na svu sreću krajem aprila je ipak odlučeno da se prvenstvo nastavi i da se na trenu odluči ko će biti novi prvak. Sistem takmičenja je reogranizovan, pa je liga podjeljena na ligu za prvaka i ligu za opstanak.

Ipak, zbog neočekivane pauze, sve ekipe, pa i Omarska su nastavak prvenstva dočekali u malo lošijoj formi. Omarska je prvo odigrala zaostalu utakmicu protiv Progresa i poražena je sa 3-1, što je unijelo malo sumnje u mogućnosti ekipe pred play off.

Međutim, Omarska je pružila dominantne igre i u Ligi za prvaka i može se reći da je ovaj dio prvenstva predstavljao krunu svih dešavanja u klubu i vrhunac euforije. Već u prvom kolu, Omarska je dočekala glavnog konkurenta, Slobodu iz Mrkonjić Grada. Imali smo mnogo više prilika ali je susret završen 1-1. Faktički sa tim bodom Sloboda je izgubila realne šanse da se bori za titulu. Potom je uslijedilo gostovanje u Šamcu na kom smo uvjerljivo slavili sa 4-1 i čekao nas je meč odluke protiv Progresa.

Utakmica protiv Progresa će ostati u analima. Prije svega, zbog poboljšane epidemiološke situacije dozvoljeno je prisustvo gledalaca, te se na tribinama stadiona u Omarskoj skupilo više od 500 gledalaca. U sjajnoj atmosferi Omarska je pobjedila 2-1 i šampanjac se već mogao otvarati. Nakon te utakmice Progres je u Kneževu savladao Slobodu i tri kola prije kraja prvenstva Omarska je i zvanično postala šampion.

Poslednja tri kola su bila revijalna i slavljenička. Prvo smo kao gosti deklasirali Dubrave sa 4-0, a potom je održana veličanstvena proslava šampionske titule. Pred više od 1.000 gledalaca Omarska je savladala Čelinac sa 4-2, a nakon utakmice upriličena je spektakularna dodjela pehara i medalja, a nakon toga proslava titule igrača, uprave i navijača koja je trajala do zore. Jednostavno, jedna sezona za pamćenje.

Što se tiče individualnog učinka, mora se istaći da je Omarska ove sezone dominirala jer smo zaista imali najviše dobrih igrača na raspolaganju i veoma često su protivnike lomili igrači koji bi ulazili sa klupe. Zbog Covida je bilo dozvoljeno da se vrši pet izmjena i to je zbog dužine klupe bila velika prednost Omarske. Ipak, Rosić Branko se istakao po individualnom učinku. Osvojio je titulu MVP-a sa najviše skupljenih bodova i najboljim prosjekom (7,34). Ujedno, Branko je sa 26 postignutih golova bio najbolji strijelac ekipe ali i kompletne druge lige.

Osim Branka, svih 22 utakmice je odigrao Panić Vedrana koji je proveo najviše minuta na terenu (1913)

Ove sezone je Omarska napravila iskorak i po pitanju mladih selekcija. U raznim ligama se takmičilo čak pet selekcija Omarske: Juniori su igrali OL BIH – grupa zapad, kadeti i pioniri ligu FSRS – grupa zapad, a predpioniri i pjetlići ligu u okviru PFS Prijedor. Mnogo utakmica, mnogo mladih fudbalera koji će za nekoliko godina nositi igru Omarske.

Kao što smo već pomenuli veliki pomak je urađen i na infrastrukturi. Uređene su potpuno nove svlačionice, uređena stolarija i instalacije u multifunkcionalnoj prostoriji na spratu, uređene nove prostorije za sudije, rekonstruisana kanalizaciona mreža, ofarbana kompletna ograda, uređeni travnjaci oko stadiona, dograđen novi dio ograde kod novih svlačionica i stavljena fasada na novi objekat. Sve u svemu, sezona za pamćenje u svakom smislu.

Izvor: FK Omarska